< lipanj, 2014  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Rujan 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Privremen b(r)ijeg

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

san-sna-snu
16.06.2014., ponedjeljak
Tišine



U tvojim tišinama pelin caruje. Kažnjavaš me njima.
Nestaneš kao val kad se pučini vraća. Na tren zaigran, radostan, veseo,
kao dijete, pa ga onda nestane.
Teško to podnosim, pa čekam, pa zamišljam da si tu, na daljini ruke,
na dohvat oka.
Šapućem ti dok mirišem kuš u udubini tvojega vrata.
Pitoma i divlja.
Teško prihvaćam tvoje odlaske. Zlokobne tišine . Nedorečene misli. Izgubljene poglede.
Tihu tugu filigranski upletenu u rečenicu, naoko slučajno ispuštenu.
Sjaj bezizlaza u kutu tamna oka.
Teško podnosim ove dane koji ne nose tvoj smijeh i miris.
Tvoj dodir i pogled.


- 21:17 - Komentari (21) - Isprintaj - #
28.03.2014., petak
Mogla si...



Da, to si ti !
Neuhvatljiva, nepredvidiva kao snijeg u martu, kao ljetni vjetar moćan.
I blažiš nepodnošljivu vrućinu i lomiš razljućena.
To si ti . Koju volim. Takvu baš kakva jesi.
Djetinje nerazumna pa onda mudra kao sama bit mudrosti. Zagonetna i jasna.
Blaga pa onda oštra poput sjajne, čelične oštrice, divlja poput mahnite rijeke i
mirna kao ravničarska zelena ljepotica što vijuga uvijek istim koritom.
Vatra si i led. Sjaj i najmračnija tama kad te zaboli.
Ne poznajem nikoga tko ti nalikuje.
Ljubav sama.
Ne poznajem nikoga tko ima moć da riječima liječi i tješi,
pogledom i dodirom otopi u trenu vjekovnu studen iz kostiju i dozove sunce
osmijehom kad ga na ovoj polutki više nigdje nema.
Mogao bih pisati satima. Danima. Apoteoze.
I ništa o tebi ne reći. Ništa ne otkriti.
Jer Ti si Ti. Jedna i jedina. Stvorena poput književna lika baš za mene
u sjeni breza udaljenog i osamljenog ruskog sela u koje vlakovi nikada ne dolaze.
Istočila se iz pera prastara, umorna sjedobrada pisca.
I, to što se ne razumiješ, ne brini, ni ja te katkad ne razumijem, no
nije potrebno razumjeti da bi se voljelo.

Ipak, mogla si me dozvati očima. Natjerati pogledom da se okrenem!
Mogla si!!!!!

- 10:49 - Komentari (12) - Isprintaj - #
07.03.2014., petak
Početak i kraj



Nema tu kraja ni početka, mila moja ;
to je zaokružena struktura koja traje i koja se nastavlja i ovom i u svim drugim životima,
ona nit sudbinska što naprosto povezuje dva bića kroz sve inkarnacije (ako u njih vjeruješ)
ti si hiperbola , a ja litota i zato nemoj raščlanjivati , tražiti čega nema...

Nema za nas početka, a ni kraja .
Mi smo prošlost. I sadašnjost. I budućnost.
Atlas svih onih izgubljenih mjesta, zaboravljenih hridina,
napuštenih svjetionika.
Al' svijetlimo.Gorimo postojano i kazujemo jedno drugom koordinate.
Srca.
Otkrivamo ih i kada se skrivamo, šutimo, patimo, plačemo, popravljamo...

Ti si moj jedini početak. I moj jedini kraj.

- 13:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #
25.01.2014., subota
Izazvan zimom i poljupcima



Došao je val hladnoće. Dugo su ga najavljivali.
U tvojim poljupcima ne stanuje zima.
Bijeli nebeski kristali ljubili su rasplesane, zamršene uvojke.
Ti nikad ne nosiš kapu.
Ja sam ljubio tebe. Ledenim prstima ljubomorno uklanjao
vlažan im trag na tvojim obrazima.
I čudio se. Jer, u tvojim poljupcima skrila se duga ljeta,
sve zanosne duge nad otokom i slatkoća tamnomodrih smokava.
Ljubio sam vreli srpanj ljubeći te, a dugo su najavljivali polarni val hladnoće.
Je li došao? Nisam više siguran!

- 11:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #
05.01.2014., nedjelja
Sretno!



"Jedu mi se trešnje", kažeš iznenada dok su ti oči još zavezane uz retke knjige koju čitaš,
" lovranske, tamnocrvene kao krv!"
Pogledaš me!
"Sad", prenem se iz promatranja rasplesanih sjena na najslađim obrazima na svijetu!
"Gdje da ih sad nađem, uhhhh?"
"A rekao si da ćeš mi ostvariti sve želje!" smiješ se dječje veselo i zadirkuješ kao dijete.
"Zašto baš sada?"
"Jer nose šapat svibnja u svojim loptastim glavicama! Eto zato!
I zato što ih u svibnju nikad ne jedem!
A sad je siječanj...", dometneš veselo s nekom samo
sebi znanom logikom.
"Nisam još dosegao tu razinu čarobnjaštva", šapćem pa kradem poljubac, koji,
mogao bih se zakleti, miriše na trešnje i davna zlatna proljeća, gore, visoko
nad Lovranom.


Sretno je započela ova 2014.!
I Vama svima koji navraćate želim jednu takvu :))

- 23:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
23.11.2013., subota
Debussy, ti i ja ...



Putovali smo noćas. Krenuli iza ponoći. U ljeto.
U onu daleku usamljenu uvalu gdje more piše
najljepše uspavanke. Usnula si za zakračunatim rebrenicama.
Ššššš tiho govorim u tvoje usnule uvojke:
od svega na svijetu te mogu obraniti. Znaš to.
Samo od sebe ne mogu. I ne znam .
Zato me to i ne traži.
Dolazi val hladnoće. Uvija se pod drvenim vratima,
a ti šapućeš usnula da putujemo
u krivom smjeru.
Zabole me tvoje riječi prošaptane . Znam da se bojiš.
I mene je strah. Da te opet ne izgubim. Mahnito tražim rječoključ
kojim otključavam odaje naših prošlih dana, tihih i bezbrižnih.
Posegnuh u krošnje, burom raspjevane.
Zviždućem ti ispotiha. Ti si moja sirena
lanene kose.

- 20:29 - Komentari (16) - Isprintaj - #
03.10.2013., četvrtak
Dok tinja lampa



Utrnuo sam svjetlo.
Ostala je tinjati samo žuta lampa u kutu sobe.
Svjetlo svjetionika u daljini ritmično se palilo i gasilo.
Šaputala si o otoku, tišini i vjetru zaljubljenu, a onda,
onda si usnula u mojim rukama kao umorno dijete,
uljuljkana mojim dahom i poljupcima.
Probudio sam se dovoljno rano da se mogu diviti sjeni
tvojih trepavica na vrelim obrazima.
A onda su te poškakljali radoznali sunčevi prsti .Probudili zvižduci bure.
I ne znaš kako si lijepa dok te snu otima prva svjetlost i novi dan .
I ne znaš kako su svanuća prelijepa uz tebe.


- 19:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #
11.09.2013., srijeda
Tko bi mogao odoljeti!?

Hvar

1. Otkud želja pisati blog?
1. Dugo sam se opirao, a onda je prevladao "razum" kad mi je rečeno da anonimni blogeri neće smjeti komentirati na nekim blogovima... I nije mi žao!

2. Omiljena knjiga...
2. Bulgakov, Majstor i Margarita kao i jedna mala, darovana, džepna H. M. Rilkea :)

3. Omiljeni film...
3. Mnogo ih je; ali malo više od ostalih The Big Blue

4. Najljepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko sretni da Vam je sve bilo lijepo?
4. Sati nakon odgledana Orašara jedne kišne, riječke kasne jeseni :)

5. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesretni da vam sve izgledalo beznadno?
5.Jutro. I opet je kišilo. Možda je i suđeno?! Kada sam izgovorio riječi zbog kojih sam žalio naredna dva desetljeća. Znao sam već tog trena da
će nadalje sve biti krivo:(

6. Što ste spremni uraditi bez ikakvog interesa? Što je to što vas čini sretnim?
6. Usrećiti ljude do kojih mi je stalo!

7. Opišite sebe u tri riječi. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne?
7. Posesivnost, eksplozivnost, romantičnost

8. Da li postoji osoba na čijem biste mjestu voljeli biti makar neko vrijeme?
8. Postoji! O, da , itekako! I samo zbog jednog segmenta i sretne okolnosti koja meni nije dana.

9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate - zašto ste baš tu osobu izabrali?
9. Nemam! Nekad , dok sam bio mlađi , postojali su, mahom odvažni pomorci i likovi poput starog Santiaga...

10. Jeste li zadovoljni poslom koji radite (ili ste radili)? Ako jeste - zašto; ako niste - koji biste drugi izabrali?
10. Nekad sam bio zadovoljniji. Plovio bih!

11. Gdje biste voljeli živjeti? Zašto?
11. U kamenoj kućici s plavim drvenim prozorima punim sunca, s bijelom ogradom, s njom na mjestu gdje more priča glasno ...

- 16:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #
21.08.2013., srijeda
Iznenadna



Iznenada. Kratka poruka. I prvi put ukrotismo vrijeme.
I onda zaplovio mjesec nebom kao brod. Ovdje. Daleko od mora.
Sa sačuvanom kapljicom u mojim očima, rekla si, sanjalački.
Sa zvijezdama u tvojima, rekao sam ganut.
Svu su noć poigravale, titrale, sjale. Neizreciva ljepota.
I šutnja s tvojih usana pjesmom posta.
I šapat šumi moćno kad si blizu.
Ljubav. Brodi jedrima od želja i snova utkanih kroz sve
moje prazne dane. Osamljene .
Bezmjerno i zauvijek. Šapnuh ti.
Sutra ću potražiti irise. Samo za tebe , ljubavi moja !

- 00:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #
13.08.2013., utorak
Naručena



Krhkost svijeta. Pomicanja u svemiru. Tu si.
Onda te sljedeći tren više nema. Za dugo. Predugo. Za mene.
Prokletstvo buđenja.
A, tako bih s tobom u ovaj mlaki, mirisom borova obojani suton. Zaplivao.
Da te osjećam na udaljenosti ruke.
Da me dotiču i ljube valovi što ih stvara tvoje tijelo.
Da te dotaknem vrškovima prstiju svaki put
kad zamahnemo prema zvijezdama što će se i noćas
sunovraćati bešumno u dubinu.
Vrijeme je padajućih meteora.Znaš to. I kad ih ne vidiš.
Baš kao i to da te volim. Bezmjerno i zauvijek.
Znaš to. I kad me ne želiš vidjeti.

- 19:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.